Klasični prenosni radari tehnički mogu da mere brzinu i na udaljenosti većoj od 500 metara. U praksi se, međutim, merenje i snimanje prekršaja često obavljaju sa oko 150 do 300 metara, između ostalog kako bi se na snimku jasno videla registarska oznaka vozila.
Ipak, ovo pravilo ne važi za sve uređaje.
Kada je reč o klasičnim fiksnim kamerama u gradovima, one vas najčešće "hvataju" na znatno manjoj udaljenosti, uglavnom od 10 do 100 metara ispred samog stuba.
Laserski uređaji mere brzinu pomoću laserskih impulsa koji se odbijaju od vozila. Prema pravilima koja važe u Srbiji, oni spadaju u merila brzine koja se mogu koristiti kao ručni, prenosni ili stacionarni uređaji.